Naša javnost nije upoznata sa jednim velikim dostignućem u razvoju elektroprivrede i industrije, koja leži na pogonskoj snazi elektrana .
U elektroprivredi Jugoslavije, za 10 godina (1975.-1985.), dovršena je i uključena u proizvodnju kapitalna snaga elektrana od 10 755 MW. To je 49,4 %, ili polovina snage svih elektrana izgrađenih u periodu od 45. godina, (1945. do 90). Druga polovina ili 50,6%, izgrađena je u preostalih 35 godina, (45.- 75.) i (85.- 90.).
Paralelno sa izgradnjom elektrana, u toj dekadi, još više je povećana proizvodnja električne energije, za 34,81 milijardu kWh. To je 41,7 %, od ukupne proizvodnje ostvarene od 1918. – 90. godine.
Ta neponovljiva, fantastična, kapitalna izgradnja elektrana i proizvodnja električne energije, za jugoslavenske prilike bila je pravo privredno čudo. Pre svega zato što su sa izgradnjom elektrana paralelno građene fabrike i pogoni u industriji, potrošači energije, koji su direktno zavisni od elektroprivrede.
Šire obrazloženje
Kako taj kapitalni deo razvoja izgleda prema nekim drugim relevantnim parametrima ukupnog razvoja, od osnivanja Jugoslavije 1918., do njenog raspada 1990. godine.
Snaga svih elektrana u Jugoslaviji, do završetka drugog svetskog rata, bila je toliko mala da je statistika nije ni zabeležila. Prvi put je 1945. godine, statistički prikazana snaga svih elektrana od 524 MW.
Do 1990. godine, izgrađeno je 21 779 MW, to je 41,56 puta veća snaga od ukupne snage u 1945. godini. U proseku, svake godine povećavala se za 484 MW, a u u dekadi nazvanoj čudo godišnji prosek je 1075 MW, što znači da je 2,02 puta bio veći od ukupnog proseka i velik je kao snaga HE Đerdap 1, što znači da je u tih deset godina, svake godine izgrađena snaga naše najveće HE.
U prvoj godini 1918. nasleđena je ili zatečena godišnja proizvodnja električne energije od 440 miliona kWh (kilovatsati. U 1945. godini proizvedeno je 817 miliona kWh.
Do 1990. godine, povećana je za fantastičnih 83,493 milijarde kWh, što je veće 208,7 puta od nasleđene u 1918 ili 102,2. puta od proizvodnje ostvarene u 1945. godini.
U dekadi privrednog čuda, u proseku svake godine, povećana je proizvodnja 3,48 milijardi kWh, što je 4,26 puta veća proizvodnja od ukupno ostvarene u 1945. godini. U Kraljevini Jugoslaviji, za dvadeset godina (od 1918. – 1938.), proizvodnja je povećana za minornih 660 miliona kWh ili u proseku svake godine za svega 33 miliona kWh.
Po današnjim cenama, samo za izgradnju elektrana snage 21 779 MW, trebalo bi obezbediti oko 43 milijarde eura. U tome iznosu nisu obuhvaćena investiciona ulaganja u: mrežu visokog i niskog napona, instalacije u stanovima, industrijskim pogonima i poslovnim prostorijama, koje su paralelno građene sa elektranama.
Samo nekoliko evropskih zemalja imalo je približno istu stopu rasta, kao elektroprivreda Jugoslavije. Njen elektroenergetski sistem po nekim karakteristikama zauzimao je peto mesto u Evropi i bio je temelj razvoja ukupne privrede i društvenog i ličnog standarda građana.
Zasluga za takav razvoj pripada desetinama hiljada vrednih radnika: republičkih elektroprivreda, građevinara i elektro-mašinogradnje. Posebna zasluga pripada i Zajednici Jugoslavenske Elektroprivrede , Republičkim organima nadležnim za energetiku i Saveznom komitetu za energetiku i industriju, koji su konstantno usaglašavali planove razvoja, organizirali gradnju i obezbeđivali investiciona sredstva.
Od početkom privatizacije i tranzicije prošle su 24 godine, izgradnja elektrana je zaustavljena i do danas nije izgrađena ni jedna malo veća elektrana. To buduće generacije trebaju znati, pamtiti i prenositi jedna na drugu, da ne zaborave i nikad više ne dozvole, da se u bilo kakvim društveno-političkim i ekonomskim prilikama i promenama, zaustavi razvoj privrede i građanskim ratom uništi skoro cela industrija, kako se to dogodilo devedesetih godina prošlog veka.
Elektroprivredu nisu zaustavili ni rušili, jer su „planeri raspada Jugoslavije“ znali, da bi bez električne energije ubrzo zavladao mrak i narod bi se digao sa „kukom i motikom“.
Taj kapitalni uspeh, od ogromnog značaja za razvoj SFRJ, do sada nije objavila ni štampa ni RTV. Uzalud sam verovao da će se o njemu pojaviti bilo kakav komentar. Da se kojim slučajem dogodio sličan neuspeh, onda bi naša služba informisanja o tom neuspehu danima i mesecima trubila na sav glas, kako već tradicionalno hvali i veliča bilo kakvu pesmicu osrednjeg pevača narodnjaka. Sramota! Kako do danas o tome uspehu nisam ni čuo, ni pročitao ništa, odlučio sam da to napišem, jer bi bila velika šteta da takvo dostignuće ode u zaborav.
U Beogradu, aprila 2014.
Đuro-Đuka Podunavac
(dipl. ekonomista u penziji)
Đuro Đuka Podunavac 